Midhat Čaušević, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ispred Stranke demokratske akcije (SDA), posljednjih godina postao je prepoznatljiv po svojim kontroverznim istupima, brutalnim uvredama i lažima na račun neistomišljenika. Ono što posebno izaziva pažnju javnosti jeste njegov kontradiktoran imidž – s jedne strane se predstavlja kao osoba iz uleme, dok s druge strane njegove aktivnosti i izneseni stavovi pokazuju sasvim drugačiju sliku.
Čaušević, kojeg Islamska zajednica (IZ) snažno podržava na izborima, nerijetko na svom Facebook profilu dijeli statuse s hadisima, što bi trebalo ukazivati na njegovu duhovnu i moralnu uzvišenost. Međutim, u istom dahu, koristi svoj prostor na društvenim mrežama za širenje uvreda i netrpeljivosti, čime narušava osnovne principe koje bi trebao zastupati kao predstavnik vjerničke zajednice. Javnost sve češće postavlja pitanje – kako IZ može podržavati nekoga ko se ne libi koristiti govor mržnje?
U posljednjim objavama, Čaušević nastavlja s kritikama opozicije, nazivajući “Trojku” nametnutom vlasti. No, ono što ostaje neodgovoreno jeste kako isti zastupnik vidi djelovanje svoje stranke, koja je u tri navrata mijenjala volju naroda na Tuzlanskom kantonu, koristeći tajkunski novac za kupovinu zastupnika poput Smaje Mandžića, Jasmine Lugavić, Senada Alića i Jakuba Suljkanovića.
Čaušević, koji je tokom tih dešavanja “udobno sjedio na državnim jaslama”, nikada nije iskazao negodovanje zbog ovakvih poteza svoje stranke. Njegova šutnja na postupke SDA, uključujući i višemjesečnu blokadu Federacije BiH koju je predvodio Refik Lendo, govori o dvostrukim standardima koje praktikuje – jedno pravilo za protivnike, a drugo za vlastitu stranku.
Ovakvo ponašanje nije prošlo neprimijećeno, pa su ga mnogi prozvali “političarem iz Zadruge” i “Facebook političarem”. Mnogi smatraju da bi se bolje snašao u reality programima nego u političkom životu, gdje se od zastupnika očekuje ozbiljnost, odgovornost i dosljednost.
Građani Bosne i Hercegovine s pravom traže transparentnost, moral i principijelnost od svojih izabranih predstavnika. Sve dok političari poput Čauševića nastavljaju koristiti dvostruke standarde, povjerenje u političke procese i institucije ostaje na zabrinjavajuće niskom nivou.
Vrijeme je da građani jasno stave do znanja da ovakvo ponašanje više neće tolerisati i da oni koji žele zauzimati odgovorne pozicije moraju ispunjavati visoke moralne i etičke standarde, kako u politici, tako i u svakodnevnom životu.
