Jučer je u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, RS, obilježen neustavni dan kojeg oni nazivaju “Dan RS-a”. Kao redakcija, odlučili smo da o ovom događaju ne izvještavamo kako mu ne bismo pridali značaj koji, pravno i moralno, ne zaslužuje. Ipak, 9. januar ostaje datum koji moramo spominjati – ne da bismo slavili, već da se nikada ne zaboravi kako je tog dana 1992. godine započeo sistemski genocid nad Bošnjacima/Muslimanima pod vodstvom srpskih agresorskih jedinica.
Važno je podsjetiti da je obilježavanje ovog datuma nezakonito, budući da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2015. godine donio odluku kojom je proglasio 9. januar neustavnim. Uprkos tome, politički lideri manjeg entiteta i dalje nastoje glorificirati ovaj dan, negirajući pri tom presude domaćih i međunarodnih sudova koji su jasno označili zločine počinjene u ime RS-a.
Političke izjave koje vrijeđaju žrtve
Posebno je poražavajuće kada pojedini politički predstavnici iz Federacije BiH, umjesto jasnog i glasnog osuđivanja, daju izjave koje de facto legitimiziraju obilježavanje ovog datuma. Tako je Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, u jednoj od svojih izjava kazao kako “apsolutno poštuje tzv. ‘Dan RS-a” te kako je njegovo obilježavanje 9. januara legitimno.
Njegov saveznik i, kako ga mnogi nazivaju, politički “zaštitnik”, Bakir Izetbegović, također je dao neprimjerenu izjavu, rekavši da “9. januar apsolutno nije uvredljiv za Bošnjake”. Ovakvi stavovi ne samo da vrijeđaju osjećaje žrtava i njihovih porodica već potkopavaju napore ka izgradnji pravednog i stabilnog društva.
Kuda vode ovakvi stavovi?
Postavlja se pitanje kako ljudi koji na ovaj način relativiziraju genocid i pravosnažne odluke sudova mogu voditi državu poput Bosne i Hercegovine, koja i dalje nosi ožiljke rata. Umjesto jasne osude i zahtjeva za sankcionisanje neustavnih postupaka, dobivamo relativizaciju zločina i politiku “pomirenja” koja se temelji na negaciji historijskih činjenica.
9.januar ne smije biti zaboravljen – ne zbog onih koji ga obilježavaju, već zbog onih koji su tog dana izgubili svoje živote, svoje domove i svoju budućnost. Naša je dužnost da ovaj datum spominjemo kao podsjetnik na užase genocida i da se borimo protiv svih pokušaja njegove relativizacije. Genocid nije legitimna osnova za slavlje, već razlog za trajno pamćenje i odgovornost prema prošlosti.
